Mjesečna poruka duhovnika

STUDENI 2019.

Mjesec studeni započeli smo blagdanom “Svih Svetih” i lijepom slikom koju nam pruža knjiga Otkrivenja te nam postavlja pitanje: “Tko su ovi odjeveni u bijele haljine?” Od mnogih svetaca, ovaj mjesec izdvajam dva: svetog Martina i svetog Nikolu Tavelića. To su dva ostvarena života i putokazi nama na našem životnom putu.

Svetost nije povlastica nekih pojedinaca kojima je Bog namjestio situacije da budu njegovi, nego životna prilika gdje su u slobodi odabrali Božji program. Sveti Martin, ne znajući, promrzlom prosjaku daje dio svoga plašta te iste noći sanja Krista zaogrnuta njegovim plaštem. Nikola Tavelić u želji da svima navijesti Krista sa subraćom odlazi u Jeruzalem i postaje svjedokom da je Krist živ pa prihvaća mučeništvo za Njega, Kralja, koji je prvi umro zbog naših grijeha i uskrsnuo za svakoga od nas. I zato ona povorka s početka ponosno nosi haljinu krštenja koja je oprana u Krvi Kristovoj.

Možda nećemo imati priliku posvjedočiti vjeru poput ove dvojice svetaca koje posebno ističem, ali Isusovo smo Kraljevstvo pozvani svjedočiti u malim stvarima, iskazujući ljubav onima za koje znamo da nam to neće uzvratiti jer dobro znamo da tako postajemo svjedoci Isusova Kraljevstva i da služimo Njemu.

Osim bijele haljine, želimo i onu raskošnu, kraljevsku haljinu. Nemojmo zaboraviti da je dobrota dio duhovne odjeće po kojoj se u svakom stvorenju vidi i otkriva srce. Dobrotom čovjek prihvaća sebe onakvim kakav jest i ne odbacuje nikoga. Dobrota je ona duhovna moć po kojoj čovjek nadvladava zle pobude u sebi. Nikome ne sudi i nikoga ne prezire, a spreman je sa svima dijeliti svoja duhovna i materijalna dobra. Ljubav je Božja onaj dio duhovne odjeće koja sve čini vrijednim i bez koje je zaista sve prazno i bezvrijedno. Marija je bila ukrašena tom kraljevskom odjećom koja odražava Bezgrešno srce.

duhovnik misao2

 

 

 

 

 

 

 

 

LISTOPAD 2019.

Ovaj mjesec slavimo Anđele Čuvare koji su i zaštitnici naše škole. Oni nisu slučajno izabrani za naše zaštitnike svjesni smo potrebe njihove pomoći. U Svetom pismu nailazimo na puno mjesta gdje se spominju duhovna bića poslana od Boga koji su na raspolaganju nama ljudima. Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog” (Mt 18,10). U našoj školi pozvani smo kao i inače živjeti sveto pazeći jedni na druge, ali dobro znamo da u tome bez Božje pomoći ne možemo uspjeti. Bog je stvorio ta duhovna bića koja bdiju nad svakim od nas. Bog, kojeg uspoređujemo s neizrecivim velikim svjetlom, iz ljubavi stvara duhovna bića koja ne mogu biti drugo nego svjetla, lijepa stvorenja. „Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka” – piše o njima sv. Ivan Damaščanin. „Svjetlo bez početka” sam je beskonačni Bog, a svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svjetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. U Isusovom životu često susrećemo anđele: kod navještenja anđeo naviješta Mariji utjelovljenje Sina Božjega, Josipu se javlja u snu, kod rođenja anđeli javljaju pastirima i pjevaju: „Slava Bogu na visini”, nakon uskrsnuća u praznom grobu uskrsloga Isusa javljaju učenicama radosnu vijest. Na mnogim mjestima možemo susresti ta uvijek draga i dobro došla stvorenja. Pozvani smo paziti da ne žalostimo njih koji nas čuvaju, a ova draga molitva neka nam u tome pomogne:

Molitva svetom anđelu čuvaru

Anđele čuvaru mili,
svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju
čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani
da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem
sretno da u nebo dođem,
da se ondje s Tobom mogu
vijekom klanjat dragom Bogu.

U listopadu moleći krunicu na poseban način častimo Blaženu Djevicu Mariju, Kraljicu anđela. Povezujući listopadske pobožnosti s našim zaštitnicima škole, u misli mi dolazi jedna pobožna šala.

U šetnji župnik susreće ministranta koji se, mašući krunicom, zabavlja. Kaže mu župnik: “Znaš li da na svakom zrnu krunice sjedi jedan anđeo?” Mladić, začuđen riječima župnika pogleda u krunicu. Kada je župnik već odmaknuo, ponovno pogleda krunicu, uzdigne je i spremajući se zamahnuti kaže: “Držite se dečki!”