Tjedna poruka vjeroučitelja

misao9“Bog ne traži ništa od nas, on traži nas!”

Ova utješna istina ne odnosi se samo na Boga, već počesto i na našu djecu. Iznimno je naporno konstantno privređivat i razdirat se; jesmo li ili ne pogodili s poklonom. No, ako na trenutak zastanemo biti će nam jasno kako ne želimo da se naša djeca raduju onom što im donosimo i poklanjamo. Mi želimo da se raduju nama. I oni to u srcu svome žele pa otvorimo oči srca i poklanjajmo sebe drugome. Jer zgrčući materijalno punimo ruke, ali davajući sebe punimo srce!

 

 

 
misao 8

“Ne želimo Crkvu koja se mijenja sa svijetom, želimo Crkvu koja mijenja svijet!”

Krist nam je obećao da Njegovu Crkvu ni vrata Paklena neće nadvladati. On svoje obećanje ispunja do dana današnjeg. Činilo se da će joj doći kraj još u Rimskom Carstvu, no ono što je nekad bio centar progona danas je njen centar. Prošla je Crkva kroz bure i oluje barbarizma, Francuske revolucije, fašizma, nacizma i komunizma, no i danas stoji ponosna i moćna ne radi ljudske snage već radi svog Utemeljitelja i Uzdržitelja. Prije nego nam padne na pamet kritizirati ili ogovarati grijehe njenih sinova i kćeri, upitajmo se koliko dnevno molimo za njih. Sjetimo se da bez njih (kakavi god bili) nema ni živoga Krista među nama, ni krštenja, ni oproštenja, ni pričesti ni vjenčanja, ali ni posljednjeg ispračaja. Svatko od nas je dio te Crkve! Budemo li tražili od nje da se mijenja sa svijetom i modom, ponovit će se njena grešna razdoblja. Budemo li svojim životom ispunjali Kristovo obećanje, svijet će se mijenjati na bolje, kao što smo to mogli nebrojeno puta u povijesti vidjeti.


misao 7

“Priroda nije naša majka. Možemo se ponositi njezinom ljepotom budući da imamo istoga Stvoritelja, ali ona nema nikakva autoriteta nad nama.”

Današnji kršćani skloni su upadati u zablude brzorastućih trendova, koji nisu novi, ali se ponovno populariziraju. Pogansko vjerovanje o prirodi kao majci postoji od davnina, no ono uzima sve više maha i danas. Bog je stvorio čovjeka kao krunu svoga stvaranja i kao ljubljeno stvorenje na Njegovu sliku. Sve ostalo izrijekom je podložio čovjeku i premda se valja brinuti o povjerenoj nam prirodi, te njome odgovorno gospodariti, nipošto je nebi trebalo štovati. Bog je sve stvorio radi čovjeka, a čovjeka radi sebe sama. Imajmo ovu predivnu istinu svakodnevno na umu i tada nam neće pasti na pamet da se ne dostojanstveno odnosimo prema ljudima, ali i prema prirodi.

Misao6

„Nekoć se djeci uskraćivalo gotovo sve osim ljubavi. Danas se ne uskraćuje gotovo ništa, osim ljubavi“

Uvjerili su nas da moramo više raditi, tada ćemo imati više i to će nam donijeti sreću. Poslušajmo današnju djecu koja dočekuju roditelje, čujemo li češće :“Napokon, gdje si do sad, volim te!“ ili „Što si mi kupio/la?“. Rad nas vodi u Raj, jer radeći sudjelujemo u Božjem stvarateljskom djelu, no Bog nam ne zapovijeda rad već: „Ljubite jedni druge kao što sam Ja vas ljubio!“. On je za svoje učenike i čovjeka u potrebi uvijek tu, nikad odsutan, nikad prezauzet važnijim poslom. Nađimo danas vremena za Boga, za obitelj, za prijatelje, za sebe i naći ćemo pravi smisao našega života.

Misao5

“Crkva je majka koja ne dopušta sve, ali sve oprašta. Svijet sve dopušta, ali ništa ne oprašta.”

Postoji priča o jednom viskom otoku usred oceana koji je bio omeđen zidinama kako bi se djeca mogla nesmetano igrati po cijelom otoku. No jednoga su dana zaključili da su zidovi sputavajući, te su ih srušili. Djeca su se tada, u strahu od pada, zgurala u središte otoka i njihove su igre postale dosadne i statične. Ne idimo za svijetom koji nas tapša po ramenu dok se valjamo u blatu grijeha. Veselje koje svijet daje prolazno je, ali radost koju obećava Krist neizmjerna je i vječna!

misao4

“Brojne su zablude današnjeg vremena centripetalne, nasuprot njima kršćanstvo je bilo i ostalo centrifugalno!”

Naviru bujice novih “proroka”, gurua, životnih učitelja s idejama koje nas same stavljaju u središte svemira. Nekoć je čovjek mislio da se sve vrti oko Zemlje, danas je upao u zabludu da se cijeli svijet vrti oko njega samog. Kršćanstvo nas uči da izlazimo iz sebe, ako se želimo nazivat Kristovima valja nam činiti ono što On čini za nas; danomice izgarati za druge!

riba

Neživa stvar lako “pliva” nizvodno, samo ono živo može se oduprijeti i plivati uzvodno.

Kršćanstvo je uvijek bilo plivanje protiv struje. Za uzdići se prema Bogu potreban je stalan trud. Kada se čovjek ne trudi oko duhovnog rasta, on tada ne stoji na mjestu nego strjelovito stagnira. Bog daje snagu i talente. Iskoristimo ih za uspinjanje prema Njemu, a ne za uživanje u prolaznom dok nas rijeka/život ne odnese.

ben-white-4K2lIP0zc_k-unsplash

“Poniznost je majka svih divova”

Isus nas potiče da se borimo kako bismo ušli na uska vrata. Promatrajući svece uviđamo da je malenost najsigurnija ulaznica za Raj. Trudimo se za života ne gledati ljude “s visoka”, već smatrajmo sebe najmanjima i Bog će nas uzvisiti u posljednji dan.

misao1

Teško je bit lagan, a lagano je biti težak. (G.K. Chesterton)

U nebo lete svetci, jer su za života njihove duše bile lagane. Blago siromasima duhom poručuje nam Isus. Ako se želimo vinuti u raj, za života se treba osloboditi svog propadljivog zlata i srebra koje nas je prikovalo za zemlju.