Pripremite se za članak ispunjen informacijama kao što je bio ispunjen i ovaj naš dan, prvi dan proljeća.
Dolaskom proljeća, na Svjetski dan pjesništva, dana 21. ožujka 2018. godine učenike drugih razreda posjetila je riječka pjesnikinja Ljubica Kolarić-Dumić, koja piše poeziju i prozu za veliku i malu djecu. Mnoge su joj pjesme uglazbljene te se mogu pronaći u čitankama za Hrvatski jezik i u udžbenicima Glazbene kulture za osnovnu školu. Susret u trajanju jednog školskog sata započeo je veselom uvodnom skladbom „Ja se mraka ne bojim“ u izvedbi školskog zbora, što je ujedno i naziv istoimene slikovnice koju je pjesnikinja prezentirala učenicima. Ljubica Kolarić-Dumić djeci je također izrecitirala nekoliko pjesama iz autorske zbirke pjesama „Igrajmo se radosti“ vodeći s učenicima ugodan razgovor prožet dječjom znatiželjom. Sa željom da od djece otjera strah od mraka, sve je okrenula naopačke i napisala priču u pjesmi „Ja se mraka ne bojim“. S učenicima je povela razgovor o načinu na koji mrak može postati pravi dječji prijatelj te potakla učenike na zajedničko pjevanje pjesme tjeloglazbom, čime je završio ovaj vrlo zanimljiv susret.
Ljubica Kolarić-Dumić ostat će svima nama u lijepom sjećanju jer je svojom nježnom interpretacijom autorskih stihova zasigurno potakla i zainteresirala učenike za čitanje i potakla ih na vlastito stvaralaštvo poezije i proze. Kako nam je bilo, pogledajte u galeriji:
Zanimljivi prvi dan proljeća smo nastavili u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primoraj Rijeka gdje su učenici drugih razreda sudjelovali u radionici „I ja mogu biti kustos“ u sklopu Dana darovitih. Nakon radionice na kojoj su voditeljice pojasnile učenicima štko je kustos i što kustos u muzeju radi, učenici su po na posebnim karticama pisali specifičnosti uobičajenih predmeta poput glačala, paketića maramica itd. Nakon radionice učenici su se uputili u razgledavanje stalnog postava što se pokazalo veoma zanimljivim. Drago nam je da se i ova radionica pokazala uspješnom te da nastavljamo otprije uspješnu suradnju s Muzejem. Fotografije iz muzeja pogledajte u galeriji:
Danas smo obilježili i Dan osoba s Downovim sindromom. Učenici su obukli šarene čarape i pokazali da podržavaju borbu osoba s Down sindromom za društevnom integracijom, za osiguranjim mjestima u vrtićima i škoama, na kraju, za jednakost i ravnopravnost u svakodnevnom životu. Šarene čarape nose se zato što djeca i osobe s Down sindromom ne mare za boju čarapa, njima je svejedno koje su boje, oni vole da je šareno, vedro, veselo i lijepo baš kao što i sami jesu, uvijek nasmijani, druželjubivi i veseli. Naše vesele čarape pogledajte u galeriji: