Prisjetimo se zajedno propovijedi oca nadbiskupa za početak nastavne godine kako bi nam njegove misli bile poticaj za daljnju suradnju kao i za rad s djecom i mladima.

 

Dragi učenici, roditelji i učitelji!

Počinjemo treću školsku godinu u našoj Katoličkoj školi. To znači da škola raste brojem učenika i učitelja, ali i iskustvom zahvaljujući kojemu postaje sve zrelija. U tom smislu želim svakom pojedinom učeniku, učitelju i učiteljici, školskoj upravi i svemu osoblju, tj. svima nama da nam i ova školska godina bude godina daljnjeg rasta i napredovanja u svakom pogledu. Posebno to želim našim prvoškolcima, kojima u ime svih izražavam dobrodošlicu u našu Katoličku školu. Neka svi tijekom ove godine neumorno u svom srcu raspiruju milosni dar Božji, tj. darove i talente koje nam je, svakome prema njegovoj volji i mjeri, Bog udijelio.

*

Vama, dragi učitelji i učiteljice, neka trajan uzor bude sv. Pavao koji je ne samo poticao svoga učenika Timoteja, kojega je u međuvremenu zaredio za biskupa, da razvija i raspiruje darove koje mu je Bog dao nego ga se i bez prestanka, kako kaže, sjećao u molitvama, zahvaljujući ujedno Bogu za njega. Kako je to lijepo kada se učitelji sjećaju svojih učenika i nakon dugo godina, i kada se Bogu za njih mole! Razliku između učitelja vjernika i onoga koji to nije čini upravo sjećanje u molitvi, praćenje svojih učenika molitvom Bogu i dok su u školi i kada iz nje iziđu, tj. kada je završe i odrastu.

*

Kako smo mogli čuti iz današnjega čitanja iz Druge poslanice Timoteju, sv. Pavao je dobro poznavao ne samo svog učenika nego i njegovu obitelj. Možemo opravdano tvrditi da je učenika upravo zbog toga dobro upoznao jer je poznavao njegovu obitelj, njegove obiteljske prilike. Znao je da je Timotej imao baku koja se zvala Loida i majku imenom Eunika, te da su obje bile istinske vjernice, pa je i Timotej od njih primio vjeru u Krista. To je zacijelo Pavlu, kao Timotejevu učitelju, bilo od velike pomoći, kao što je i vama, dragi učitelji i učiteljice, od velike pomoći poznavanje obiteljskih prilika vaših učenika i suradnja njihovih roditelja s vama, tj. sa školom. Zbog toga ste pozvani truditi se približiti školu obitelji i obitelj školi kako bi jedni druge mogli dobro upoznati i na taj način bolje međusobno surađivati.

*

Kako smo iz današnjeg kratkog čitanja iz Druge poslanice Timoteju mogli čuti, sv. Pavlu nije bilo važno samo znanje svoga učenika nego i kreposti kao što su hrabrost, duhovna snaga, trijeznost i ljubav, odnosno sve one vrline koje su potrebne da bi hrabro svjedočio za Isusa i slijedio njegov put unatoč svim unutarnjim i vanjskim protivštinama. Pozornost zavređuje i Pavlov poziv Timoteju neka se ne stidi njega, svoga učitelja. Kako je lijepo slušati učenike koji i nakon mnogo godina pohvalno i oduševljeno govore o svojim učiteljima, čak i onda kada su se preselili u vječnost. To je znak da su ih njihovi učitelji dobro odgajali, da su im bili ne samo prenositelji znanja nego i istinski prijatelji i odgojitelji za ispravan život.  To i vama, dragi učitelji i učiteljice naše Katoličke škole, od srca želim i od Boga molim. Neka se zbog vašeg prijateljskog ponašanja i zauzeta djelovanja vaši učenici uvijek rado sjećaju i vas i naše škole!

*

Čuli smo, braćo i sestre, i prekrasni Hvalospjev ljubavi sv. Pavla. Pavao nas uči da svoje učenike, osim za znanje, koje ćemo im u školi prenijeti, odgojimo prije svega za ljubav, jer ljubav svemu što činimo daje pravi smisao i vrijednost. Prekrasne su u tom smislu Pavlove riječi: „Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje, kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa“ (1 Kor 13, 1-2).

*

Zato smo svi pozvani – učitelji, učenici, roditelji, svećenici, osnivač i uprava – raditi na tome da naša škola bude ne samo mjesto gdje se stječu nove spoznaje nego i škola ljubavi, one prave ljubavi kojom nas Isus sve ljubi, a koju mi, njegovi učenici, moramo nositi u srcu i drugima svjedočiti. Po ljubavi postajemo slični Isusu koji je s nama strpljiv, dobrostiv, ponizan među nama, darežljiv do kraja, blizak svima, posebno siromasima, koji nam oprašta naše grijehe i ne gubi nade u nas unatoč tolikim našim slabostima i grijesima. Na kraju sv. Pavao kaže: „Sad ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav“, jer je ona temelj budućeg života u Božjem kraljevstvu, kad će nam sve biti poznato i kad će Bog biti sve u svemu.

*

No Isus nam u današnjem evanđelju kaže i to da bez njega ne možemo ništa dobro postići, kao što mladica ne može donijeti roda ako ne ostane na trsu. Ostajući dalje kod te usporedbe, Isus kaže da se moramo pročišćavati, tj. biti čisti u srcu, ako želimo da nam život bude rodan i plodan, tj. da i u tome moramo biti slični mladici koja samo ako je obrezana, može donijeti obilat rod. U tom smislu Isus od nas zahtijeva da ostanemo povezani s njime, kao što je mladica povezana s trsom, jer „kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni“.

*

Zbog toga, draga braćo i sestre, zadaća katoličke škole nije samo poučavati i posredovati razne spoznaje nego i učvršćivati životnu vezu učenika s Isusom, božanskim trsom. A tu vezu učenika, tj. naših „mladica“, mogu s Isusom učvrstiti samo oni koji su već s njim povezani te već crpe iz njegovih životnih korijena životnu snagu za svoj život i djelovanje. Zbog toga, usporedo sa stručnim usavršavanjem, trudite se, dragi učitelji, sami se iz dana u dan sve dublje i dublje ukorjenjivati u Isusu, u njegovu božanskom srcu, koje je puno ljubavi i milosrđa prema svima, a posebno prema najmanjima. Njih vam njihovi roditelji s velikim pouzdanjem i nadom povjeravaju.

*

A vama, drago djeco, želim da svi mogu primijetiti ono što su ljudi primjećivali kod malog Isusa o kojemu je sv. Luka zapisao: „A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu“ (Lk 2, 40). Neka se tako može reći i o vama. To vam od srca želim i molim. Amen.