1. IDENTITET ŠKOLE

Katolička osnovna škola nudi  odgojni program kojemu je cilj:

• potraga za kvalitetnijim obrazovanjem
• briga za ljudsku, duhovnu, intelektualnu, socijalnu formaciju
• osobna briga za svakog učenika
• otvaranje učenika svijetu, a da pritom ne gubi nacionalni identitet.

U tome nam je pomoć bogato i široko iskustvo odgoja i obrazovanja katoličkih škola u Europi i svijetu.

2. PEDAGOGIJA ŠKOLE

Srž našeg obrazovanja je cjelovita (integralna) ljudska formacija djece, jer su ona budućnost svake zemlje i nada Crkve (Ivan Pavao II.).

Obrazovni modeli naše škole u skladu su s vrijednostima hrvatskog Ustava i nadahnuti kršćanskom pedagogijom, čiji je temelj slika čovjeka stvorenog na sliku Božju, okrenutog nadnaravnom cilju u Kristu, od koga je spašen i pozvan da  sudjeluje u Njegovom životu. Našim učenicima se predlaže Krist kao model i kriterij života.

Odgoj se dakle sastoji u pomaganju učeniku da:

• otkrije plan (projekt) za koji ga je Bog stvorio
• u potpunosti ostvari taj projekt i time sve svoje sposobnosti.

Odatle proizlazi da svi darovi koje pojedinac prima ne smiju biti upropašteni, nego uzeti u obzir, njegovani i dovedeni do stadija u kojem će donositi plod. Držimo da samo dobra volja i entuzijazam, imati veliko srce ili velike projekte, nisu dostatni za pozitivno življenje. Potrebno je solidno i uravnoteženo oblikovati osobu u njezinoj cjelovitosti. Kompletnoj ljudskoj, duhovnoj, intelektualnoj i socijalnoj pripravi odgovara veća mogućnost zadovoljstva, sreće i uspjeha u životu. Skladan razvoj svih čovjekovih sposobnosti nazivamo cjelovitom (integralnom) ljudskom formacijom.

Stoga želimo brinuti o učenicima koji su nam povjereni na način da oni steknu skladan (harmoničan) razvoj konstitutivnih elemenata osobe. To nastojimo postići ponajprije garantirajući učenicima integraciju u školu, pomažući im da nadiđu vlastite socijalno-ekonomsko-kulturne uvjetovanosti i nelagode, uzrokovane različitošću njihovih sposobnosti.

Pritom je važno da razum, nadahnut svjetlom vjere u apsolutne i nadnaravne vrijednosti, bude vođa volje u nadvladavanju strasti. Taj proces, dakako, ne smije potiskivati izričaje osobne afektivnosti i kreativnosti, nego pomoći da se ostvare u svjetlu tih vrijednosti. Sve to sadrži naše geslo: Cjelovit čovjek (homo integralis). Cjelovita (integralna) ljudska formacija u službi civilnog društva i Crkve zalog je i izvor sigurnosti i osobnog zadovoljstva pojedinca.

a) CILJEVI RAZVOJA

Cilj je Škole razvijati:

• inteligenciju upućujući učenike da iznutra čitaju stvarnost i povijest, uzroke i posljedice
• spoznaje koje trebaju upraviti sposobnosti učenika da raste i da bude sposoban činiti (djelovati), a samim time da bude sposoban “biti” i “biti tu” (u konkretnoj situaciji), nadahnut Kristom i Njegovom porukom potpune i sveopće ljubavi
• duhovnost, i to na način da se svaki učenik otvori osobnom odnosu ljubavi s Bogom Ocem, Otkupiteljem, s Bogom Ljubavi; da Boga osjeti bliskim prijateljem i da taj odnos ljubavi postane temelj učenikova izbora i djelovanja
• osobnu savjest kao mjesto u kojem se čovjek susreće s Bogom, odgovara na Njegov poziv i preuzima odgovornost
• svijest društvene odgovornosti  kao izričaj solidarnosti i kršćanskog svjedočenja
• volju kao usmjerenost prema dobru i gospodarenju nad iracionalnim i afektivnim strastima
• osjećajnost kao potvrdu neponovljive samostojnosti i identiteta svakog pojedinca.

b) DJELOVANJE

Ključni pravci naše pedagogije su:

• ODGAJATI razumijevanje, pamćenje, maštu, osjećajnost i estetske sposobnosti. To će osposobiti učenika za promišljanje naravnoga čovjekova svijeta na način da ga u tome ne vode isključivo načela vlastite koristi nego i pitanja o čovjekovoj sudbini u svijetu i odnosu s Bogom. Treba se truditi u učenikovoj svijesti probuditi želju da dosegne “stabilnost duha, sposobnost odlučivanja i ispravnost u prosuđivanju situacije i ljudi”. (II. Vat. Koncil)
• POUČAVATI putem didaktičkog sustava i odgojnih programa prilagođenih dobi, uvoditi učenike u stjecanje potrebnih sposobnosti za dosezanje najboljih stupnjeva ljudske kulturne formacije.
• FORMIRATI karakter koji će biti gospodar volje u vršenju dobrih djela, koji će usmjeravati slobodu izbora k dobru, i to u svakodnevnom životu učenika, da bi postali spremni znanje pretvoriti u aktivnu sposobnost života i djelovanja.

3. METODOLOŠKI I OPERATIVNI PRAVCI

Metodološki i operativni pravci su načini formativnih ponuda i nacrti učenja, kao i njihovo ostvarenje sukladno ciljevima odgojnog projekta.

 a) pozornost usmjerena na osobu

Pedagogija Škole se temelji na pažnji prema svakom pojedinom učeniku, neponovljivom u bogatstvu vlastite osobe. Takva se pedagogija ostvaruje u sljedećim odabirima:

• Razne kulturne aktivnosti trebaju ići za formativnim znanjem, koje bi imalo orijentativno značenje za učenika, tj. koje bi ga osposobilo za vlastite izbore i za izražavanje vlastitog bogatstva i originalnosti.
• U odgojnom procesu, u mirnom i korektnom ozračju, treba iskoristiti osobni odnos između učenika i učitelja, kao i između samih učenika, naglašavajući dijalog i osobno sudjelovanje.
• Slijedeći kršćanske kategorije međusobne pomoći, bratskog ispravljanja i suradnje u poteškoćama, stalno se potiče i motivira na učenje i ostvaruje strategija potpore i ohrabrenja.

b) pozornost usmjerena na učenje

U uskoj povezanosti s glavnim ciljevima, a posebno s pažnjom posvećenoj osobi, velika se briga posvećuje učenju:

• motiviranjem učenika, buđenjem njihova interesa putem problematizacije i otkrića, pomaganjem da stvore i oblikuju kritičnu svijet, poštujući bogatstvo učenikove osobnosti i originalnosti
• upućivanjem učenika u sistematsko, a ne površno učenje; izbjegavajući općenitost, upućivati na ono što je važno i bitno
• uzimanjem u obzir način razvoja učenika, osobnu situaciju, socijalno-kulturološki kontekst, sposobnosti ritma učenja – učitelj  je prijatelj učeniku koji mu olakšava proces stjecanja novih znanja i stavova
• ocjenjivanjem ne samo s obzirom na uspjeh u usvajanju pojedinih sadržaja nego i s obzirom na učenikov proces rasta i tijek formacije.

c) pozornost usmjerena na odnos škola – obitelj

Da bi roditelji mogli slijediti tijek formiranja vlastite djece predviđeni su:

• razgovori s učiteljima i pedagozima, koji će im predočiti napredak u različitim disciplinama te će se s roditeljima obraditi pitanja kao što su metode učenja, emotivni i društveni razvoj svakog učenika
• skupni susreti koji će dopustiti obiteljima da sudjeluju u razvoju aktivnosti grupe – razreda; javna predavanja koja će dati prigodu obiteljima da “uživo” vide kako se njihova djeca snalaze u različitim područjima znanja i života
• kazališne i glazbene priredbe, sportska natjecanja i sl. koja će osposobiti učenike da razviju svoje mogućnosti surađujući s drugima, ujedinjujući razne “talente” i to u duhu radosnog dijeljenja i suradnje.

Uz navedeno, s ciljem kulturološkog i socijalnog obogaćenja, Škola promovira sljedeće inicijative:

• kulturološke – susreti na teme povezane s problematikama suvremene kulture, kontakti s drugim školama radi izmjene iskustava i provjera ispravnosti odgojnih procesa
• religiozne – predavanje o vjersko-moralnim temama, dani duhovnosti, molitveni susreti, ljetni kampovi; potiču se učenici i njihove obitelji da budu aktivni članovi župnih zajednica
• sociološke – u skladu s lokalnim potrebama učenici se potiču na rad u dobrovoljnim udruženjima s karakterom solidarnosti prema bližnjem
• sportske – škola ili institucije s njom povezane organiziraju turnire, utrke, učeničke igre i sl.

4. ŠKOLA, ZAJEDNICA KOJA ODGAJA

Odgojni projekt se može djelotvorno ostvariti samo zajedničkim naporom te je zadaća svih:

• stvoriti miran i radu prilagođen ambijent gdje svatko izvršava vlastite dužnosti znajući da može računati na razumijevanje i na zajednički podijeljenu odgovornost
• stvoriti ozračje iskrenog dijaloga koji olakšava međuljudske odnose.

UČITELJI,  kao oni koji su neposredno odgovorni za ostvarenje odgojnih ciljeva, trebaju:

• produbiti vlastitu duhovnu i pedagošku formaciju u svjetlu Evanđelja
• u formaciju učenika, s odgovornošću i u duhu služenja i ljubavi, uključiti vlastito kršćansko i ljudsko iskustvo
• stalno osuvremenjivati vlastitu izobrazbu, da bi mogli shvatiti smisao socijalno-kulturoloških promjena s kojima se škola treba stalno kritički suočavati
• svaki od njih, s osobitostima vlastitog ljudskog iskustva, sudjelovati u zajedničkom radu istraživanja novih odgojnih putova i zajedničkih projekata
• dati osobni doprinos i osobno svjedočanstvo i u vanškolskim inicijativama.

RODITELJI su prvi i posljednji odgovorni za odgoj i obrazovanje vlastite djece. Njima se Škola obraća s ciljem da:

• sudjeluju u odgojnom projektu, u njegovim načelima i pravcima djelovanja
• surađuju sa Školom u odgoju svoje djece skladnim životom i odnosima utemeljenim na vjernosti i povjerenju; da sudjeluju u školskim i izvanškolskim inicijativama budući da škola, sa svoje strane, smatra roditeljsko iskustvo i njihovu specifičnu kompetenciju nezamjenjivo vrijednim doprinosom odgojnom djelovanju i učeničkom poznavanju raznih radnih djelatnosti.

Sudjelovanje roditelja u školskom životu događa se putem osobnih i grupnih susreta s učiteljima. Ti susreti trebaju imati formativni (ne samo informativni) karakter te biti usmjereni na upoznavanje obiteljskih problema, kao i upoznavanje odgojnih, kulturnih i religioznih poduka škole.

UČENICI su oni prema kojima su usmjerene sve aktivnosti naše Škole.

Njima se obraćamo:

• da budu spremni ozbiljno prihvatiti odgojno-obrazovni projekt Škole, u odgovornosti prema učenju i poštivanju Škole, njezinih pravila i svakog njezinog člana
• da svjesno preuzimaju vlastite odgovornosti prema sebi i društvu
• da sudjeluju u školskim i društvenim inicijativama (kao dobrovoljci).

SVEĆENICI, REDOVNICI I REDOVNICE su prisutni u Školi radi pastoralnog služenja, pozorni na probleme djece i spremni pomoći im u traženju bitnih odgovora u njihovom životu. Blizu su obiteljima s kojima dijele napetost života i odgojni napor pred izazovima društva u pravcu traženja odgovora koji će imati katolički biljeg.