Na blagdan Tijelova, 26. svibnja 2016. godine, učenici i djelatnici naše škole uputili su se sa svojim obiteljima na godišnje hodočašće u svetište Majke Božje od Krasna. 

Vidno uzbuđeni, puni veselja i dobre volje uputili smo se u četvrtak prema našem poznatom marijanskom svetištu na Velebitu. Dan je bio prekrasan ne samo zbog vremenskih uvjeta nego puno više zbog dobrog društva i zajedništva u kojem smo uživali. Pred svetištem u Krasnu dočekao nas je naš nadbiskup, msgr. Ivan Devčić, i sam iz ovog predivnog kraja koji s razlogom nosi ime Krasno. On je, u koncelebraciji s duhovnikom škole p. Markom Stipetićem, predvodio sv. misu u svetištu te nas toplim i jednostavnim riječima potaknuo da se s pouzdanjem utječemo Djevici Mariji jer je ona majka Isusova, ali i majka svakog od nas. Upoznao nas je ukratko i s poviješću svetišta i njegovim  znamenitostima, a i pohvalio naše znanje o evanđelju ustvrdivši kako mu se čini da smo studenti teologije, a ne tek učenici prvog razreda. Uslijedio je ručak u hotelu Degenija pokraj svetišta pred kraj kojeg nas je došao pozdraviti krasnarski župnik vlč. Marijo Vazgeč. Poslije ručka uslijedila je igra za najmlađe na obližnjoj livadi na kojoj se igrao nogomet, trčalo do mile volje i uživalo u ljepotama prirode, dok su stariji ugodno ćaskali. U poslijepodnevnim satima spustili smo se do mjesta i posjetili župnu crkvu sv. Antuna Padovanskoga o kojoj nam je nešto rekao bogoslov Ivan Devčić, još jedan Krasnar koji je hodočastio zajedno s nama, te siranu Runolist u kojoj smo mogli kušati ukusni domaći kravlji i kozji sir. Dan smo zaključili posjetom Utočištu za medvjede u Kuterevu kroz koje nas je proveo g. Ivan Crnković Pavenka i u svojoj nam jednostavnosti dao nekoliko važnih savjeta za život kojima nas mogu poučiti medvjedi: „što naučiš u djetinjstvu i mladosti, to ti ostaje za cijeli život“ i „trebaš poštivati onoga tko je preuzeo odgovornost i glavnu ulogu u zajednici“. Puni dojmova zaputili smo se prema Rijeci uživajući još u festivalu kojeg su u autobusima priredili razdragani i neumorni učenici, koje ni nakon ovako ispunjenog dana umor nije mogao svladati.

Možemo samo zahvaliti prvenstveno Bogu za sve što smo doživjeli, našem nadbiskupu koji je uz sve obveze koje ima odvojio vrijeme da bude s nama te nam i na taj način pokazao da brine o nama, vozačima koji su nas lijepo i sigurno dovezli do cilja i na kraju jedni drugima, jer je svatko od nas na svoj način pridonio da nam ovaj dan još dugo ostane u sjećanju.