Tijekom mjeseca listopada u našoj školi proveden je projekt pod nazivom „I ja mogu biti misionar“. U projektu su sudjelovali učenici, njihovi roditelji i djelatnici škole. Ciljevi projekta bili su upoznati učenike s pojmovima misionar, misije, siromaštvo, humanitarni rad i volontiranje. Također, željeli smo potaknuti učenike i njihove obitelji na molitvu za misije, povezati se s misionarima iz naše lokalne zajednice, povezati se s ustanovama u lokalnoj zajednici koje organizirano pomažu potrebitima, spoznati važnost pomaganja drugima volontiranjem i humanitarnim radom, pridonijeti radu dobrotvornih ustanova volontiranjem u istima te poticati međuljudsku solidarnost, empatiju i osjećaj pripadnosti. Učenici su sudjelovali u raznim aktivnostima, radionicama, predavanjima te smo u nekoliko navrata posjetili ustanove za pomoć potrebitima.

Projekt je započeo posjetom našeg duhovnika p. Marka Stipetića. Pater je održao kratko predavanje i prezentaciju svog misijskog djelovanja u Brazilu. Učenicima je zanimljivim razgovorom, uz pomoć slika, pokušao dočarati sve ljepote te južnoameričke države, kao i siromaštvo i skroman život njihovih vršnjaka. Posjetio nas je i vlč. Kristijan Zeba, povjerenik Papinskih misijskih djela Riječke nadbiskupije. Održao je predavanje o misijama, misionarima i njihovom djelovanju u svijetu. Posebno zanimljiv bio je ciklus predavanja o misijskom djelovanju fra. Ilije Barišića u DR Kongo. Ciklus se sastojao od prikazivanja dokumentarnog filma „Kongoanska misija fra. Ilije Barišića“ u kojem je učenicima  predstavljen način života, kultura i običaji stanovnika u istočnom Kongu. Ciklus je nastavljen telefonskom konferencijom s fra. Ilijom Barišićem, koji je na poučan i djeci zanimljiv način, uživo, opisao misionarski poziv i specifične, dirljive situacije iz vlastitog života koje su ga usmjerile prema potrebitima. Nakon toga održana je projekcija fotografija iz „Kongoanske misije fra. Ilije Barišića“. Učenici su bili zaintrigirani skromnim, radošću ispunjenim životom njihovih kongoanskih vršnjaka. Ugostili smo i  Slađanu Tuftan, majku Ane Tuftan, učenice 1. A razreda naše škole.  Zanimljivim slikokazom upoznala nas je sa svojim misijskim djelovanjem u Ekvadoru te nam na taj način još jednom dokazala da su misionari svugdje oko nas i da i mi sami  možemo postati misionari. Također, upoznala je učenike sa značenjem misijske krunice i objasnila značenje određenih boja zrnaca na njoj. Tako zelena boja predstavlja Afriku, crvena boja Ameriku, bijela Europu, plava boja Oceaniju, a žuta boja predstavlja Aziju. U narednim danima učenici su s učiteljicama izrađivali misijske krunice od raznih materijala i na razne načine te su i sami mogli naručiti misijske krunice i tako pomoći misijskom radu diljem svijeta. Uz ostale zanimljive predavače posjetila nas je s. M. Ljubica Brusić,  koja je s vjeroučiteljicom Petrom ljeto 2012. godine provela u misijama u Orešu, sjevernoj Bugarskoj. Zanimljivim slikokazom učenike je upoznala sa situacijom u sjevernoj Bugarskoj, mentalitetom i običajima kako bi im približila zašto je taj dio zemlje potrebit za misionarima te smo zaključili da bi jednom i netko od njih mogao dobiti priliku biti misionar u nekoj dalekoj zemlji.

Kao što je već spomenuto, nismo samo gledali slike i slušali priče o misijama već smo i sami poduzeli neke korake i upoznali se s humanitarnim radom u našoj bližoj okolici. Prvi u nizu posjeta odvio se u sklopu akcije  „Mladi protiv gladi VIII.“ za pomoć Socijalnoj samoposluzi „Kruh sv. Elizabete“. Prikupljanje potrebnih proizvoda organizirano je po principu „1 učenik 1 proizvod“, odnosno, svaki učenik i djelatnik za akciju je donirao jedan proizvod po izboru (ili više njih). Nakon prikupljenih namirnica učenici naše škole predvođeni svojim učiteljicama odlučili su se u dvije skupine posjetiti prostorije Socijalne samoposluge „Kruh sv. Elizabete“ na Brajdi 7, gdje je Grad volonterima ustupio prostor kako bi se našim najugroženijim sugrađanima jednom mjesečno osigurao paket hrane. Nadalje, posjetili smo „Ruže svetog Franje“, prihvatilište za beskućnike koje se nalazi u sklopu crkve sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali. Djelatnici prihvatilišta dočekali su nas i kratkim predavanjem upoznali sa svrhom i imenom prihvatilišta te nam pokazali prostorije koje su im na raspolaganju za korištenje. Upoznali smo i  nekoliko korisnika prihvatilišta s kojima smo se družili i razgovarali. Posjetili smo i „Kuću utočišta“ u sklopu Samostana Majke Dobrog Savjeta sestara milosrdnica gdje nas je dočekala voditeljica s. Emanuela Rakocija i upoznala nas s programom i aktivnostima „Kuće utočišta“, koja je izgrađena s namjenom pružanja kvalitetnije pomoći siromasima, beskućnicima i ostalim marginaliziranim skupinama ljudi. Za vrijeme našeg posjeta na rasporedu je bio ručak pa smo imali priliku i susresti se sa štićenicima. Tijekom mjeseca listopada naši su učenici izradili misijske kasice i prikupljali novčana sredstva za potrebite te su učenici prvih razreda odlučili svoja prikupljena sredstva dati korisnicima „Kuće utočišta“ te su ih uz prigodne crteže koje su izradili uručili s. Emanueli.

Mjesec listopad bio je u znaku misija. Više od toga, bio je u znaku pomaganja potrebitima na razne načine. Učenici su spoznali što su to misije, kako se postaje misionarom i tko sve može biti misionar. Također, pokazali smo da ne treba odlaziti daleko kako bismo učinili dobro djelo. Najvažnije od svega, pokazali smo učenicima da upravo oni mogu svojim malim djelima napraviti veliku stvar i vratiti osmjeh na lice onima koji nisu ni zaslužili da ga izgube.

U vremenu došašća trebali bismo se prisjetiti tih vrijednosti i činjenice da je od darivanja materijalnih stvari važnije darivati sebe, svoje vrijeme, pažnju i ljubav.  Pripremimo se za rođenje malenog Isusa, zagledajmo se u sebe i nađimo osmijeh za svakog čovjeka, ma koliko malen on bio.