Na Dušni dan, kada se Crkva spominje svih vjernih mrtvih i u molitvi ih preporučuje Božjem milosrđu, u središnjem prostoru naše Škole okupili smo se u ozračju vjere, molitve i zajedništva kako bismo se prisjetili naših pokojnih i posvjedočili kršćansku nadu u uskrsnuće i vječni život.

U dostojanstvenom i molitvenom ozračju jedan učenik iz svakoga razreda zapalio je svijeću kao znak naše molitve za pokojne i vjere u Isusa Krista, Svjetlost svijeta, koji je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt te nam otvorio vrata vječnoga života. Plamen upaljenih svijeća podsjetio nas je na Kristove riječi: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.” (Iv 11,25)

Posebno mjesto u našoj zajedničkoj molitvi zauzeo je spomen na našega učenika Samuela Kružića koji je ove godine preminuo. S vjerom u Božje milosrđe i Kristovo obećanje vječnoga života, preporučili smo ga Gospodinu, moleći da ga primi u radost svoga nebeskog kraljevstva. U molitvi smo se spomenuli i svih naših pokojnih, osobito onih koji su svojim životima ostavili neizbrisiv trag u našim obiteljima i školskoj zajednici.

Zajedničku molitvu pratila je prigodna pjesma koja je dodatno pridonijela ozračju sabranosti i duhovnoga zajedništva.

Obilježavanjem Dušnoga dana željeli smo učenike podsjetiti na jednu od temeljnih istina naše vjere: za kršćanina smrt nije kraj, nego prijelaz u vječni život kojemu se nadamo po Isusu Kristu. U otajstvu njegove smrti i uskrsnuća pronalazimo utjehu u trenutcima žalosti, snagu u iskustvu gubitka i nadu koja nadilazi granice zemaljskoga života.

Ujedinjeni u molitvi sa cijelom Crkvom, svoje smo pokojne povjerili beskrajnom Božjem milosrđu, vjerujući da nas ljubav Božja, objavljena u Isusu Kristu, poziva u zajedništvo života koji ne prestaje.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru Božjem. Amen.

Vjeroučiteljica Martina Marijanović