„Neka se zna da tu Hrvat diše i stoji!“

Dani obilježeni spomenom i razgovorima o važnom dijelu naše hrvatske povijesti prigodno su i s poštovanjem obilježeni u 4.c razrednom odjelu. Učenici su slušajući domoljubne pjesme izrađivali Vučedolske golubice od glinamola, oslikavali Vukovarski vodotoranj te pisali literarne radove – pjesme, na temu Grada heroja. Posljednjeg dana prije samog Dana sjećanja posjetio nas je branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, otac našeg Rafaela Brnasa te „iz prve ruke“ odgovorio djeci na neka pitanja koja su ih zanimala te im ispričao ono što im je važno za upamtiti, a vezano je uz Domovinski rat, koji im je ujedno i dio nastavnog sadržaja Prirode i društva. Uz brojne uspješne literarne i likovne radove, izdvajamo jednu pjesmu našeg učenika koja najbolje iskazuje naše osjećaje i pijetet prema Vukovaru.

 

VUKOVAR 

Vukovare ti jaki i hrabri grade,

Ti spasio si nas.

Rat i tuga ti znaš što je,

Jer kakva bol to je,

nitko ne zna pa ni srce moje.

 

Ti hrabri slavonski grade

uprljan krvlju,

ti preživio si tugu,

bez obzira na svaku tamnu mrlju.

 

I ti Vučedolska golubice,

nagledala si se svega,

skrivenih tužnih obitelji

i pucanje puški, svud od reda.

Vojska svuda budno i oprezno na granicama stoji,

i ne da, da nitko zao nju prebroji i sve dok se smrači,

ne da, da nitko u nju zakorači.

 

O lijepa naša domovino,

Crvena, bijela i plava,

na vodotornju vijori,

i neka se zna da tu Hrvat

diše i stoji!

 

   Mihael Zavrtanik, 4.c